10 Komentar 3 temelja i njihovih dokaza Hajrudin Ahmetović
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Svako novorođenče rađa se u fitri — prirodnoj vjeri, pa ga njegovi roditelji učine jevrejom ili kršćaninom ili vatropoklonikom, baš kao što domaće životinje rađaju mladunčad bez ikakvih mahana, i pitam vas, ima li među njima onih koji nemaju ušiju?” Zatim je Ebu Hurejra, radijallahu anhu, rekao: “Učite ako hoćete: ‘Allahova vjera u kojoj je stvorio sve ljude! Nema izmjene u Allahovom stvaranju!’ (Er-Rum, 30).”
Hadis bilježe: Buhari, br. 1358, Muslim, br. 2658, Ahmed, br. 8562, Tahavi, Šerhu Muškilil-asar, br. 1391, Bejheki, Es-Sunenul-kubra, br. 12139, El-Kadau vel-kader, br. 592, Ebu Nuajm, Hil’jetul-evlija, 9/26, i drugi. Ova verzija je Muslimova.
U drugoj verziji koju bilježi imam Buhari, kao i u verziji koju bilježi imam Ahmed, navodi se dodatak da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, bio upitan: “Allahov Poslaniče, šta kažeš za onoga koji umre a maloljetan je?”, a Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio je: “Allah najbolje zna kakva bi djela oni radili!” (Buhari, br. 6599; Ahmed, br. 8562). U verziji koju bilježi imam Ahmed, nakon ovih riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, navode se riječi Kajsa koji prenosi ovaj hadis od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, preko Tavusa b. Kejsana. Kajs je rekao: “Ne vidim tog čovjeka drugačije osim kao kaderiju.” (Ahmed, br. 8562)
“fitra” — prirodna, urođena vjera, islam, odnosno vjerovanje u Allaha i Njegovu jednoću, priznavanje Njega kao jedinog istinskog Gospodara koje je urođeno u svakoj duši, te je svaka duša kao takva spremna da prihvati vjerovanje. (Vidjeti: Tefsiru Mudžahid, 1/539; Tefsiru Abdurrezzak, 3/16; Mevsuatul-Albani fil-akideti, 5/843)
Također, za fitru se kaže da je to potpuna čistoća, spremnost i mogućnost razaznavanja dobra od zla, ali i da je to čistoća duše od neispravnih ubjeđenja i spremnost da se prihvati ispravno vjerovanje. (Vidjeti: Ibn Tejmijja, Medžmuul-fetava, 4/245)
Ovaj hadis Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, govori o nečemu veoma bitnom, a to je da je svakom čovjeku urođeno da vjeruje u Uzvišenog Allaha. I to je ustvari ugovor koji je svaka duša sklopila sa Uzvišenim Allahom, priznajući Njega za jedinog istinskog Gospodara. Ovo vjerovanje sastavni je dio čovjeka kao što su ostali njegovi organi sastavni dio njegovog tijela. (Vidjeti: Sujuti, Ed-Dibadž ala Sahihi Muslim b. Hadždžadž, 6/24)
Iz ove urođene vjere čovjek izlazi zbog spoljašnjih utjecaja: roditeljskog odgoja, okoline, školskog obrazovanja i sl.
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, u ovom hadisu usporedio je novorođenče koje se rađa u prirodnoj urođenoj vjeri, tj. vjeri u Svevišnjeg Allaha, sa mladunčetom koje majka rađa potpuno zdravo, bez ikakvih nedostataka u izgledu, ali kojem tokom odrastanja zasijecaju uši, nos, mijenjaju njegov izgled. Tako se isto i čovjek rađa potpun, u prirodnoj vjeri, a zatim mijenja svoju fitru — urođenu vjeru tokom odrastanja, pa postaje židov ili kršćanin ili pripadnik druge vjere pod utjecajem svojih roditelja, okoline i drugih spoljašnjih utjecaja.
Kada na čovjeka niko ne bi utjecao tokom njegovog odrastanja, odrastao bi kao osoba koja zna za Uzvišenog Allaha i vjeruje u Njega, prihvatio bi islam i praktikovao bi propise islama.
U verziji hadisa koju bilježe imam Buhari i imam Ahmed navode se riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, za djecu koja umru maloljetna: “Allah najbolje zna kakva bi djela oni radili!” Ovim Vjerovjesnikovim, sallallahu alejhi ve sellem, riječima pojedini islamski učenjaci dokazuju da ne treba biti kategoričan kada je riječ o određivanju mjesta na drugom svijetu za djecu nevjernika koja umru kao maloljetna. Ovakav stav pripisuje se Ebu Hanifi, rahimehullah. (Ali Mula el-Kari, Šerhu Musned Ebi Hanifa, str. 227)
Nevevi, rahimehullah, kategorično tvrdi da će takva djeca biti od stanovnika Dženneta, kao i hafiz Ibn Hadžer. (Vidjeti: Šerhu Nevevi ala Sahihi Muslim, 16/208; Fethul-Bari, 3/246)
Ono što je sigurno jeste da se ne može kategorično tvrditi da su od stanovnika Vatre.
Allah najbolje zna, najbolje i najsigurnije što se može reći za djecu nevjernika koja umru maloljetna jeste, kako se navodi u nekoliko hadisa, da će ih Uzvišeni Allah, kada nastupi Sudnji dan, ispitati tako što će im poslati poslanika. Ko mu se od njih odazove, Allah će ga uvesti u Džennet, a ko Mu bude nepokoran, Allah će ga uvesti u Vatru. (Vidjeti: Ibn Tejmijja, Medžmuul-fetava, 4/246–247)
Onaj koji osporava ove hadise tvrdnjom da na drugome svijetu nema zaduženja, obaveza, naredbi i zabrana, takav je neznalica. Istina je da poslije ulaska u Džennet i Džehennem, vječna boravišta, nema naredbi i zabrana, zaduženja. Poznato je da će Uzvišeni Allah pozvati ljude na Sudnjem danu da Mu padnu na sedždu, pa će vjernici požuriti drage duše da padnu na sedždu, a licemjeri i nevjernici neće to moći učiniti. (Ibn Kajjim, Medaridžus-salikin, 1/207)
Zatim je Ebu Hurejra, radijallahu anhu, u predmetnom hadisu kao potvrdu značenja hadisa naveo kur’anski ajet iz sure Er-Rum u kojem se kaže da Uzvišeni Allah stvara sve ljude u fitri, prirodnoj vjeri, u islamu, odnosno spremnosti i mogućnosti da spoznaju i prihvate istinu. I u takvom stvaranju nema izmjene kod Uzvišenog Allaha, odnosno nema razlike među ljudima u njihovoj osnovi, niko ne može da izmijeni suštinu svoje duše. (Vidjeti: Mustafa el-Buga, Osvrt na Sahihul-Buhari, br. 1359)
Komentatori Kur’ana, poput Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, kao i pojedini učenjaci hadisa, kažu da riječi Uzvišenog Allaha: “…nema izmjene u Allahovom stvaranju” ustvari znače “nema izmjene u Allahovoj vjeri”. Uzimajući u obzir takvo značenje, iz navedenog ajeta sure Er-Rum zaključujemo da Uzvišeni Allah naređuje slijeđenje čiste prirodne vjere, urođene u svakom čovjeku, vjeri tevhida, tj. vjerovanja u Allahovu jednoću, i upozorava na mijenjanje te čiste vjere, jer u Allahovoj vjeri u kojoj se obožava samo On Svevišnji nema izmjene. Niko ne može da izdigne stvorenje iznad stepena koje mu je Allah odredio, pa da se obožava mimo Allaha. (Vidjeti: Buhari, Es-Sahih, Kitabu Tefsiril-Kur’an, Bab La tebdile li halkillah; Ibn Kesir, Tefsirul-Kur’anil-azim, 6/134; Sa’di, Tejsirul-Kur’anil-kerim, str. 640; Zuhajli, Et-Tefsirul-munir, 21/85)
© 2025 Dr. Hajrudin Ahmetović - zvanična stranica. Prijavi tehnički problem: zejd@synergydesign.io